I'm so sorry....

Kao prvo htjela bih se ispričati jer dosta dugo vremena nisam pisala.

Razlog zašto nisam pisala nije u školi već  zato što sam prošla kroz jednu fazu cyberbullyinga.

Cyberbullyng je nasilje putem interneta.Ne,moji prijatelji iz škole me nisu zlostavljali već je jedna cura (neću otkriti indetitet jer ona ima jako popularan teen blog) mi je slala poruke na moj E-mail tipa odvratna si,nemaš pojma o pisanju i još puno toga i na nekim društvenim mrežama je pisala ružne stvari o meni ali na sreću sve je se brzo završilo.

U početku nisam se obazirala na poruke koje mi je slala ,ali to je se odrazilo tako da je počela pisati ružne stvari i na društvenim mrežama i to je se jako odrazilo na moje samopouzdanje.

Stalno sam plakala i ni s kim nisam htjela pričati,nisam jela...

Kad bi me mama vidjela da plačem uvijek bih joj rekla da sam gledala neki jako tužni film i ona bi povjerovala ali to ne činite jer to nije način.

Tokom tog razdoblja (na svu sreću bilo je kratko) popustila sam u školi i ocjene su mi bile jako loše,nisam imala volje ni za čim,hodala sam školom spuštene glave,sjedila sam u zadnjoj klupi i nisam ni s kim pričala što nije ni malo nalik na mene jer sam ja uvijek ona brbljava osoba koja svojom nespretnošću i šalama (ponekad glupim) nasmijava ostale.

Kako je vrijeme prolazilo moja mama i moje dvije BFF su primjetile da nešto nije u redu,odbijala sam im reći istinu,ali je jedan dan moja BFF vidjela poruke na mom E-mailu i sve je rekla mojoj mami na čemu sam joj jako zahvalna jer da nije to bi još uvijek trajalo i bilo bi sve gore.

Ja u početku nisam znala da su moja mama i moje prijateljice saznale ali sam primjećivala da je komentara sve manje i nekoliko ih dana nije bilo.Jedan dan sam dobila porku od te cure da joj je jako žao i da nije mislila ono što je pisala i ja joj opraštam.

Tokom tog razdoblja htjela sam zatvoriti blog i sve zaboraviti ,ali nešto me je uvijek držalo podalje od toga.Ovaj blog nije mega popularan,nema na tisuće članova ,ali mi jako puno znači.Blog sam napravila 01.04 što je nekih mjesec dana da već pišem na njemu i jednostavno ne mogu zamisliti svoja jutra bez provjeravanja bloga,bez pisanja postova...

Još uvijek ne znam hoću li zatvoriti blog ili ne.U jednu ruku bih htjela jer me je strah da se opet tako nešto dogodi,a vjerujte mi to ni malo nije lako,a pak u drugu ruku ne želim izbrisati blog jer sam ga zavoljela,zavoljela sam svaki pregled i komentar,postao mjesto gdje mogu izraziti svoje osjećaje na neki svoj čudan način i zaboraviti na brige.

Pa,sada je sve na vama.Sa strane ću staviti anketu u kojoj možete glasati da li da zatvorim blog ili ne.

Pa,to bi bilo to od mene.

Ako ste doživjeli isti ili pak sličan oblik nasilja slobodno to podijelite u komentarima i svakako ću pročitati. <3 <3 <3 <3

XOXO,Ella